Pored zahvalnica, spomenuo sam časopise iz razloga što sam u recenzijama često nailazio na termin: producent. Izgledalo je da je producent jako zaslužan zašto je album remek djelo ili kako je „bendu x“ promjenio „zvuk“ na bolje. Pa zar umjetnici sami ne stvaraju svoju muziku?
Wiki kaže: da je producent čovjek zadužen da nadgleda snimanje, mixanje materijala, skuplja ideje za pojedine pjesme ili dodatno angažuje druge muzičare, u isto vrijeme konsultuje i pomaže muzičarima oko tehničkih „finesa“. Znači pored svega toga da nadgleda i rukovodi čitavim audio masteringom i post-produkcijom, u večini slučajeva da pazi na ekonomsku stranu projekta, kao i brigu oko vremenskog roka, ugovora muzičara i da pregovara sa izdavačkim kućama. Težak posao.
„Recenzentska struka“ je ustanovila da pojedina remek djela ne bi postojala da umjetnik/umjetnica/umjetnici nisu sarađivali sa određenim producentima, ili da muzičari nisu sami postajali producenti. Onda dopustite da pomenem producente koji su oblikovali pop kulturu: Brian Eno, John Cale, Mark „Flood“ Ellis, Steve Albini, Phil Spector, George Martin, Connie Plank, Trent Reznor i Brian Wilson i dva potpuna bezveznjaka: Rick Rubin i Bob Rock. Ima tu još imena, ali stanimo tu i prekinimo ovaj dugačak uvod o producentima i njihovoj ulozi.
Adrian Sherwood.je producent, vlasnik izdavačke kuće On-U Sound, koji je njegovim tehničkim eksperimentisanjem pomjerio granice produkcije Dub-a i Reggae-a, kao i drugih muzičkih žanrova.Taj Adrian Sherwood je uticajan, i dalje (hiper)aktivan, još od kraja 70-tih. Jedino ploče koje je producirao i izdavao nisu završavale visoko na top listama, i ne puštaju se na „talasima vašeg radija“.
U ranom djetinjstvu je bio zaluđen Prince Busterom i sličnim soul pločama koje su dolazile sa Jamajke, koje su se prodavale, bukvalno, iz auta muzičara ili distributera koji su ih dovozili na ulice. To je bio jedini način na koji se moglo doći do takvih ploča u Velikoj Britaniji, jer ih veliki lanci prodavnica ploča nisu željeli. Kao svi klinci fanovi, ubacio se u "business" kurira ploča, koji su prevozili pakete ploča od jednog mjesta do drugog, a s vremena na vrijeme su puštali muziku na dnevnim matinee-ima. Pošto nije znao svirati nijedan instrument, u svom prvom bendu Tacklehead, bio je mixologist, tačnije sjedio je za mix pultom i stvarao buku i puštao čudne zvukove. Dok nije skupio dovoljno novca da zakupi studio i producira ploču za bend Creation Rebel, koji će postati prateći bend Princ Far I-ja. To poznastvo će biti odlučujuće za njegovu karijeru producenta, jer ime Prince Far I je otvaralo mnoga vrata na dub/reggae sceni. 1979 on odlučuje da osnuje On-U Sound i počinje da producira svoje dub i reggae instrumentale za druge muzičare.
Sherwood je već početkom 80-ih posjedovao reputaciju, tako da je pored produciranja albuma za Prince Far I-ja, radio i za Mikey Dreada i Bim Shermana, Singers and Players, na On-U Sound. Pošto nije dolazio iz okruženja originalnih dub/reggae/ska producenata, njegova je produkcija imala neki metalizovan zvuk sa puno srednjih tonova i zvukova nekarakterističnih za Dub.
Negdje u to vrijeme dve kulture, razdvojene rasnom segregacijom, punk i reggae su se spojile krajem 70-ih i iz rastućeg DIY aktivizma. Iz te mladalačke energije će izaći cijela jedna muzička industrija, ispod radara mainstream pop kulture: biće to vrijeme kad će svako ko je želio, a bez para, izdati ploču, osnovati izdavačku kuću i praviti muziku kakvu su željeli. Glavno geslo je bilo: nije bitno kakvu opremu imaš, samo je koristi, svaki dan.
Trivia: I dan danas tvrdi da iako je se družio sa punkerima, i da je išao na punk svirke, nije volio punk sve dok nije čuo The Jam. I od tada je pomogao pri produkciji bendova tipa: Generation X, The Clash, The Slits, kao i John Lydonov PIL. Zbog svog nekonvencionalnog načina produciranja privukao je ljude iz drugih muzičkih niša, bo je tražen kao producent i remixer na albumima Lee Scratch Perry-a, Ministry, Primal Scream, Sinead O'Connor, Depech Mode, Einstürzende Neubauten, Cabaret Voltaire, KMFDM, Terminal Power Company, Nine Inch Nails, The Slits, Blur, Afrika Bambata, The Fall, New Age Steppers, Air. A sa svojim bendom African Head Charge, čiji prvi album svi smatraju najčudnijom postpunk pločom, spojiće Industrial, Dub i Afričku folk muziku.
Vjerovao je u svaku ploču koju je producirao, plaćao iz svog džepa troškove za snimanje albuma, da je na kraju potpisao hipoteku na porodičnu kuću. Na kraju ga je, pored kvaliteta izdanja, slaba prodaja i On-U Sound koštala te iste porodične kuće. Po njemu je to najmučniji period života jer je morao raditi muziku, samo da bi vraćao dugove. Za taj period će reći, i ironično će se nasmijati: „ljudi se razmeću kad govore da je On-U Sound kultna izdavačka kuća, da su izdanja nevjerovatna, ali neće njihovo dijete sutra ići prespavati kod školskog drugara. Jednostavno se slažem sa ljudima, da smo bili prije svog vremena, ali je ekonomski neisplativo dolaziti iz budućnosti.“
Nevjerovatna karijera koja traje 40-tak godina, sa preko 100 izdanja sa njegovim imenom, red bi bio da se uradi kompilacija koja bi obuhvatila tu karijeru. Ipak Adrian Sherwood je odlučio da kompilacija obilježi period najvišeg stepena njegove kreativnosti, i raznolikosti.
Kompilacija je odličan uvod za sve one koji nikad nisu imali "posla" sa Sherwoodom, kao i one kojima je Dub muzika potpuna nepoznanica. Njezin značaj je svakako to što obuhvata šarolikost Sherwoodovog pristupa, njegovog značaja i uticaja.
No kompilacija nije samo o Sherwoodu i njegovoj izdavačkoj kući. Ona je ostavština za budućnost i knjige istorije pop kulture jedne epohe. Epohe gdje su muzičari težili da eksperimentišu sa žanrovima, da kolaboriraju jedni sa drugima, da mješaju kulture i uticaje sve do onog momenta gdje više ne možete njihovu ploču staviti pod određeni žanr - da budu slobodni od odrednica njihovih izvornih žanrova. To je i vrijeme eksplozije nezavisnih izdavačkih kuća, što znači i sloboda od uticaja kapitala menadžera na njihov rad.
Nažalost to je i doba reganizma i tačerizma, čija su glavna načela materijalizam, potrošnja, i pohlepa kao etičko dobro. Jedino šta ću objaviti sa kompilacije je jedina eksluzivna, nikad neobjavljena traka pokojnog Prince Far I-ja. Ona je zasigurno najreprezentativnija traka u kojoj bi se opisao, iako je to zaista nemoguće odrediti, ethos Adriana Sherwooda i On-U Sounda:
Playlista:
01. Medium Medium – Hungry, So Angry (1981)
02. Maximum Joy – Let It Take You There (1982)
03. Nadjma – Some Day My Caliph Will Come (1984)
04. Mark Stewart + The Maffia – Learning To Cope With Cowardice (Flexi Version) (1983)
05. The Fall – Middle Mass (1981)
06. Gardening By Moonlight – Strange Clues (1983)
07. Shriekback – Mistah Linn He Dead (1984)
08. Voice Of Authority ft. Congo Ashanti Roy – Running (Feeling Wild) (1984)
09. The Slits – Man Next Door (1979)
10. Annie Anxiety (aka Little Annie) – Third Gear Kills (1984)
11. Prince Far I – Nuclear Weapon (1983)
12. Singers & Players – Reaching The Bad Man (1981)
13. African Head Charge – In A Trap (1982)
14. Vivien Goldman – Private Armies Dub (1981)
damir.plicanic@gmail.com
No comments:
Post a Comment