Seraphym Rytm – Aeterna (Silent Season)

"I wasn't going to parties as much, but just that sound of being in the forest, away from the actual party but hearing the way it echoes through a forest and feels soft... I still remember those moments where it was morning and cold and the music was just right, echoing from just being outside." - Jamie McCue, isječak iz intervjua.

Silent Season nije još jedna nezavisna izdavačka kuća u nizu. Kada vidite njihovu vizuelnu estetiku ili čujete muziku prosto ste odvučeni u šumetine sjeverno-zapadne Kanade. Ona je antropomorfni, kulturološki produžetak prirode i okoline u kojoj je nastala. Još jedno drvo, kao dio beskrajne šume i ekosistema jednog dijela Britanske Kolumbije.
 
Zvučna estetika, i modus operandi izdavačke kuće je: osluškivanje, apsorbovanje atmosfere i ambienta, da bi pomoću svog uma i duše, pomoću unutrašnje refleksije pretvorio nadražaje u muziku.
Muzički proizvodi, tj. izdanja Silent Seasona, se mogu okarakterisati kao naturalni Ambient/Dub/Field/Techno. Negdje na pola puta što su napravili Basic Channel i Kompakt (Pop Ambient edicija) sa „elektronikom pacifičke obale“ The Sight Below i bvdub. Ali da naglasim posebnost i originalnost: zvuk Silent Season-a je duboko je ukorjenjen za svaki komad drveta, kišnu kap i gustu maglu tog ljudima netaknutog područja.

Glavni junak naše priče, tačnije ovog albuma, je misteriozni čovjek, kako u propagandnom materijalu piše, nastanjen u Dinarskim Alpama, i njegov album Aeterna je inspirisan atmosferom filmskih dijela vizuelnog mađioničara Andreiya Tarkovskog. Muzika na albumu na apstraktan način priča priču o Mistiku, koji luta Dinaridima u potrazi za „znanjem“ i „moći“, koristeći vodu i njenu snagu da bi skupio svoja iskustva i da bi odabranima (slušaocu) prenio svoja iskustva. I pri tome uspio da se spoji sa svijetom i sa samim sobom.


Spot za naslovnu traku možete pogledati ovdje:



Uvodna Aeterna podsjeća na scenu sna iz Stalkera, gdje pod vodom vidimo artefakte naše civilizacije. Ovo se može povezati sa teorijama pojedinih fizičara, da voda ima moć pamćenja, voda može biti spoj prošlosti i sadašnjosti – vrata između te dve dimenzije. Traka Kalinovik  u kojoj Mistik pronalazi stare, izbljedjele, crno-bijele fotografije, koje su  fotografisane u budućnosti. Slike su sa motivima mrtve prirode, iako su Mistiku poznate, on se ne može sjetiti kad i gdje je slikane, i zašto su mu bitne. Trake Nastir Sina i U brdima su optimistične zbog melodija, a Mistik osjeća radost zbog putovanja u nepoznato, i usuđuje se ići bez obzira kakva ga opasnost čeka. Sutra zvuči kao ritualna muzika pomoću koje naš Mistik prelazi u stanju transa i „vidi“ drugačiju stranu stvarnosti. I to nas dovodi do trake Kozara. Kozara je dark wave/dub techno traka o košmaru koji doživljava za vrijeme transa, u kojem je srušen spomenik na Mrakovici – u njemu čujem samo hrpu kamenja i čelika koji se krivi. I traka Sana čija se tema lagano razvija, prikazuje nam Mistika u stanju gdje je njegovo putovanje završeno. Šta je naučio, da li je pronašao ono što je tražio... mi to ne znamo. Slušaocu je ostavljeno da sam završi priču.

Ovaj album, zbog svoje složenosti i apstrakcije zahtjeva vašu punu pažnju, kao i maštu. Produkciju ovog album odlikuje široka paleta zvukova, melodija i harmonija, koji se spajaju, sinkopiraju, razdvajaju, spajaju, i opet razdvajaju. Ovakav vid produkcije daje mogućnost slušaocu da u svojoj glavi, pomoću sopstvenog znanja, pravi sopstvene muzičke strukture, kao i da sam konstruiše Mistikovo putovanje.  Da objasnim slikovitije: zamislite svaki od ovih zvukova kao oblake, i zavisno od vašeg raspoloženja oni će dobijati oblike po vašoj želji i posjedovati značenje bitno samo vama.

Album možete preslušati ovdje:




U divljini, čovjek koji dopusti da osluškuje, gleda, da prima ono što ta divljina daje, može u sebi da nađe određeni odgovor ili „dar“ – koji opet zavisi od individue do individue. Ovdje bih upotrebio Kastanedin pojam „zaustavljanja unutrašnjeg dijaloga“, tačnije dovođenja sopstvenog uma u stanje očišćenosti od svih drugih uticaja koje nosimo sa sobom, da je samo tada naš um, spremam da „vidi“ pravu stvarnost. Po mom mišljenju to bi bio „dar“ koji Mistik ostavlja slušaocu ovog albuma.

 Zaključak je taj da je Seraphym Rytm (umjetnik poznat i kao Damaskin) uspio, muzičkim jezikom, iskazati tu interakciju između divljine i sebe.
Naš opis Mistikovog putovanja će stati ovdje. Dalje ćete morati vi da nastavite, da putujete, da doživljavate, da učite, da stičete znanje.


Zaista jedan od onih albuma koji na svako sledeće slušanje zvuči drugačije... i rado mu se vraćam. Ovaj album je kao izvor rijeke: nalazi se daleko, na vrhu planine odakle imam savršen pogled na svijet ispod mene, i utažuje (duhovnu) žeđ.


Više o drugim izdanjima, kao i mixevima izdavačke kuće Silent Season, možete saznati na:.
https://soundcloud.com/silent-season

damir.plicanic@gmail.com