Avanture agenta 8040
R&S je neuništiv. Belgijska izdavačka kuća koja kod ljubitelja elektronskog zvuka ima sličan renome kao što Ferrari ima kod ljubitelja automobila, pardon superautomobila. Sličnost tu ne prestaje jer pored reputacije, oni dijele simbol „propetog konjića“. R&S, što znači Renaat & Sabine, već 25 godina izdaju plesnu muziku najvišeg ranga. Ako vam ploče kao što su: Jaydee - Plastic Dreams, Joey Beltram – Mentasm, Human Resource – The Dominator, Ken Ishii – Extra, Aphex Twin - Selected AmbientWorks 1 ne znače ništa... pa dobro propustili ste jedan značajan dio istorije muzike. Ali R&S je jedna od onih izdavačkih kuća koja ne sjedi na slavi sa početka 90-ih, oni znaju da iskoriste uticaj koji su imaju, da prepoznaju mlade talente i time ucementiraju svoju poziciju u godinama koje dolaze. Blawan, Lone, James Blake, Space Dimension Controller kao poneko novo izdanje Juan Atkinsonovog Model 500 koji eto doživljava svoju novu mladost, i dalje pune police prodavnica ploča. Mora da je do neke dobre marketinške i ekonomske strategije? Prije bih rekao da je do spremnosti da se rizikuje, i sportskim riječnikom rečeno, ulaže u mlađe talente. I pred nama je zaista svježe, gotovo dječije naivno izdanje jednog od najperspektivnijih R&S "svemirskih" kadeta.
Njegovo prvo izdanje za belgijance je bio hyper uspješni EP Themporaly Thrillz, tako da s druge strane nije trebalo skupljati hrabrosti da bi se mladom Jack Hamillu aka Space Dimension Controller-u dala prilika da uradi samostalan konceptualni album o prostorno – vremenskom putovanju i avanturama agenta Mr. 8040. Trebalo je samo dati da mu se mašta razmaše i da pretvori svoj debitantski album u soundtrack o imaginarnom technoir filmu Welcome to the Microsector – 50.
Već uvodna stvar nas podsjeća nas na VHS trake i uvodne špicu kultnih (čitaj: bankrotiranih) produkcijskih kuća kao što je Carolco ili Cannon. Numere i skitovi koji slijede pričaju nam priču u kojoj naš junak Mr 8040, čiji je zadatak da donosi funk i zabavu na planete dosade, otkriva da je budućnost, tačnije vrijeme iz kojeg on dolazi izmjenjena. I otkriva da su mu za petama bivši šef Max Tiraquon i čitav Tiraquon Security Council na grbači, da je dosada i loša muzika zavladala Microsectorom 50. I što je najvažnija She, izabranica srca našeg junaka, je nestala. Dalje prateći bjekstvo Agenta 8040 saznajemo da je on krivac, i da je petljajući po prošlosti, tačnije donjevši nama ljudima 21. vijeka, nezamisliva „oružja“ kao što su Galaxy Disco, Wormhole House, i Time Warp P-funk napravio vremenski paradox. Da vam ne bih kvario čitav doživljaj, reći ću samo da se naš junak odlučio na žrtvu, time da ode u samoubilačku misiju povratka u prošlost – da bih spasio sve nas od dosade, i da pokuša naći Nju (She). Svemirska melodrama u punom jeku.
Zaplet na stranu, ovo je bez sumlje jedan od albuma kakav bih Daft Punk voljeli da su snimili. Na sve strane pršte stereotipi iz osamdesetih, od jinglova, skitova i dijaloga; Casio synthova i analognih ritam mašina, nezaobilaznih ParlimentFunkadelic lirika, gitarskih riffova i bass linija, do space opera ambientalnih pasaža. Da je kojim slučajem ovo film Dino De Laurentis bi ga producirao. No da rezimiramo, album koji izvlači sve najbolje pop kulturne elemente iz 80-ih godina, tako da Welcome to Microsector 50 nije trashy evociranje uspomena i eksploatacije te dekade. Kao kultni film b produkcije kojem se vraćate iznova, i iznova. May the funk be with you.
R&S je neuništiv. Belgijska izdavačka kuća koja kod ljubitelja elektronskog zvuka ima sličan renome kao što Ferrari ima kod ljubitelja automobila, pardon superautomobila. Sličnost tu ne prestaje jer pored reputacije, oni dijele simbol „propetog konjića“. R&S, što znači Renaat & Sabine, već 25 godina izdaju plesnu muziku najvišeg ranga. Ako vam ploče kao što su: Jaydee - Plastic Dreams, Joey Beltram – Mentasm, Human Resource – The Dominator, Ken Ishii – Extra, Aphex Twin - Selected AmbientWorks 1 ne znače ništa... pa dobro propustili ste jedan značajan dio istorije muzike. Ali R&S je jedna od onih izdavačkih kuća koja ne sjedi na slavi sa početka 90-ih, oni znaju da iskoriste uticaj koji su imaju, da prepoznaju mlade talente i time ucementiraju svoju poziciju u godinama koje dolaze. Blawan, Lone, James Blake, Space Dimension Controller kao poneko novo izdanje Juan Atkinsonovog Model 500 koji eto doživljava svoju novu mladost, i dalje pune police prodavnica ploča. Mora da je do neke dobre marketinške i ekonomske strategije? Prije bih rekao da je do spremnosti da se rizikuje, i sportskim riječnikom rečeno, ulaže u mlađe talente. I pred nama je zaista svježe, gotovo dječije naivno izdanje jednog od najperspektivnijih R&S "svemirskih" kadeta.
Njegovo prvo izdanje za belgijance je bio hyper uspješni EP Themporaly Thrillz, tako da s druge strane nije trebalo skupljati hrabrosti da bi se mladom Jack Hamillu aka Space Dimension Controller-u dala prilika da uradi samostalan konceptualni album o prostorno – vremenskom putovanju i avanturama agenta Mr. 8040. Trebalo je samo dati da mu se mašta razmaše i da pretvori svoj debitantski album u soundtrack o imaginarnom technoir filmu Welcome to the Microsector – 50.
Već uvodna stvar nas podsjeća nas na VHS trake i uvodne špicu kultnih (čitaj: bankrotiranih) produkcijskih kuća kao što je Carolco ili Cannon. Numere i skitovi koji slijede pričaju nam priču u kojoj naš junak Mr 8040, čiji je zadatak da donosi funk i zabavu na planete dosade, otkriva da je budućnost, tačnije vrijeme iz kojeg on dolazi izmjenjena. I otkriva da su mu za petama bivši šef Max Tiraquon i čitav Tiraquon Security Council na grbači, da je dosada i loša muzika zavladala Microsectorom 50. I što je najvažnija She, izabranica srca našeg junaka, je nestala. Dalje prateći bjekstvo Agenta 8040 saznajemo da je on krivac, i da je petljajući po prošlosti, tačnije donjevši nama ljudima 21. vijeka, nezamisliva „oružja“ kao što su Galaxy Disco, Wormhole House, i Time Warp P-funk napravio vremenski paradox. Da vam ne bih kvario čitav doživljaj, reći ću samo da se naš junak odlučio na žrtvu, time da ode u samoubilačku misiju povratka u prošlost – da bih spasio sve nas od dosade, i da pokuša naći Nju (She). Svemirska melodrama u punom jeku.
Zaplet na stranu, ovo je bez sumlje jedan od albuma kakav bih Daft Punk voljeli da su snimili. Na sve strane pršte stereotipi iz osamdesetih, od jinglova, skitova i dijaloga; Casio synthova i analognih ritam mašina, nezaobilaznih ParlimentFunkadelic lirika, gitarskih riffova i bass linija, do space opera ambientalnih pasaža. Da je kojim slučajem ovo film Dino De Laurentis bi ga producirao. No da rezimiramo, album koji izvlači sve najbolje pop kulturne elemente iz 80-ih godina, tako da Welcome to Microsector 50 nije trashy evociranje uspomena i eksploatacije te dekade. Kao kultni film b produkcije kojem se vraćate iznova, i iznova. May the funk be with you.
No comments:
Post a Comment