U srcu oluje
"Internet killed a video star. I'm thrilled - yeah. Everything you see is fake and raw, it's empty. Empty, e-m-p-TV..." - Atom TM - Empty
Uwe Schmidt aka Senour
Coconut aka Atom Hearth važi za avantgardistu koji je pravio egoističnu muziku,
samo za sebe. Daću
si slobodu da kažem da pristupu produkciji muzike podsjeća na Fridrich
Nitchea. Kao i spomenuti njemački filozofi, Atom TM se trudi da uhvati pravac u
kojem se kreće muzika, da je izvadi iz krize u koju je upala. Ta manija ga je
dovela do manijačko – opsesivnog stvaranja iste. To se može vidjeti u njegovom ranom hyper produktivnom periodu pod pseudonimima: Atom Heart, Lisa Carbon and Atomu Shinzo. Godine lutanja i traženja tog
ideala odvela su ga preko izdanja za Fax records pokojnog ambient gurua Pete Namlooka,
do saradnje sa Yellow Magic Orchestra. Da bi 1997 otišao u Južnu Ameriku da se
nikad ne vrati.
Opčinjen južno američkom muzikom, posebno kubanskom izjavljuje da je sva latino muzika drugačije zvuči kad ste okruženi njome, kad vas na svakom čošku dočekuju takvi zvuci, daleko od onoga „što World Music smatra student antropologije u Frankfurtu“, znači šturo i pomodno i nikad do kraja. Na osnovu tog kulturološkom šoku nastaje, komercijalno najpoznatiji projekat Senor Coconut. Kao Senor Coconut je izdao dva albuma i bezbroj ep izdanja, na kojima je re-interprirao hitove zapadnjačke pop muzike i elektronske klasike (Kraftwerk posebno), ali pod uticajem Mernegea, Cha-Cha-Cha, Bossa Nove i ostalih latino žanrova. I to sa bendom Y So Conjunto (u prevodu: i njegov bend) koji je sačinjavaju: Akai MPC3000 and S6000
No upravo poslije tog perioda vidimo usporedbu sa, nažalost Ničeovom sudbinom.
Dolazak natrag u Evropu ga je napravilo strancem, po njegovim riječima nije
pripadao ni jednom svijetu – u oba je bio stranac. U novonastaloj ulozi ili
egzistencijalnoj situaciji, Uwe Schmidt odlučuje da napravi ličan, konceptualan
album, za takođe konceptualno ozbiljnu etiketu Rater Noton – Liedgut. Liedgut
je apstraktno djelo, rasuto na komadiće, da bi ga samo posvećen slušalac mogao
skupiti u koheretno djelo. No kako biva, nevjerovatan i nagao uspjeh je
proizveo kontra efekat. U njegovom jednom intervju izražava žaljenje što je izdao
taj album, ali mu je najveći šok bio što su se svi, pazite sad dobro: „usudili
da shvate i da me razumiju, da razumiju mene i moju situaciju". I tu je to
poređenja sa Ničeovom sudbinom - toalno ludilo i razočarenje u ljude. Umjesto da završi u nekom sanatorijumu. Naš junak
se odlučuje da napravi album u kojem napada čitavu industriju i medije, a sve u
odbranu svoje muzike i sebe. Napad je najbolja odbrana umjetničkog stava. A Raster Noton odlučuje da izda
najkonvencionalni album za svoj katalog. Čak je konvencionalni od superstar eksperimenta
koji su napravili AVBB.
HD zapravo znači kompjuterski hard disk – simbol spajanja analog/digital i ujedno je njegov odgovor na raspravuo upotrebi analogne ili digitalne opereme – tačnije beznadežnost rasprave. Zatim nije ni slučajno što je datum izlaska albuma povezan sa izlaskom novog albuma, sada pop kralaja Justin Timberlake-a. Na njemu mo\emo da nađemo saradnju sa future soul pjevačem Jamie Lydell-om, pa i pjesama gdje proziva tog istog Timberlakea, i Sony, i EMI i BMG i ostale majore. da krug direktnosti bude zaokružen tu je čak i obrada od The Who - My Generation Ovaj album je protest, manifest protiv čitave muzičke industrije. Atom TM nam želi poručiti da smo već u „samoj oluji koja će oduvati svu industriju“. Muzička industrija neće pasti posredstvom nekog terorističkog akta u obliku nekog revolucionarnog albuma ili time da će ljudi prestati kupovati muziku preko itunes, Ebaya, mamutskim prodavnicama ploča – dinosaurusa. Ona će kolabirati sama pod svojom težinom jer je kao svaki proizvodi kapitalističke pohlepe. Podsjeća na onog čovjeka koji se davi u moru pod sopstvenom težinom, jer su mu džepovi puni zlatnika – a umjetnik je rekao: “Budala ne zna, da tamo gdje ide,žetoni vrijednost nemaju...“.
No comments:
Post a Comment