My House is Your House
"There must be a hundred records with voice-overs asking, "What is house?" The answer is always some greeting card bullshit about "life, love, happiness...." … House is not universal. House is hyper-specific … The contexts from which the deep house sound emerged are forgotten: sexual and gender crises, transgendered sex work, black market hormones, drug and alcohol addiction, loneliness, racism, HIV, ACT-UP, Tompkins Square Park, police brutality, queer-bashing, underpayment, unemployment and censorship—all at 120 beats per minute." - Dj Sprinkles - Midtown 120 Blues
Najčešća riječ današnjice je sloboda. U dijalektičkoj borbi uvijek nova stečena sloboda, bori se protiv nove neostvarene slobode, i tako u krug, u areni ljudske istorije taj fantom nam uvijek bježi. Svakom od nas je poznato da postoje društvene prepreke da izaberemo slobodno svoj život. Taj konflikt između društva i pojedinca ili grupe pojedinaca i čitavih pokreta je po nekim teoretičarima zapravo nosilac istorije i našeg napretka. Gledajući današnji svijet društvo postaje sve restriktivnije, samim tim se otvaraju novi frontovi za slobodu. No prije nego Vam objasnim o čemu riječ, i kakve veze ima sa ovom recenzijom, dozvolite mi da se nasmijem sopstvenoj situaciji. Borba za slobodu o kojoj je ovdje riječ praktički nije moguća na prostoru na kojem ja trenutno bivstvujem. Naši (gradski) Oci su nas davno bacili u mrak, i vid ovakve borbe kod nas je nemoguć iz više faktora. Ja ih neću navoditi – dovoljno je da se samo okrenete oko sebe, pogledate u svoj novčanik ili naslove dnevnih novina. Zato mi nemojte zamjeriti ovaj uvod i moj ironični smijeh. I zato neću govoriti o našim pohlepnim mitomanima i kontrolorima noćnog života. To ste osjetili na svojoj koži.
Rekao bih da situacija nije nigdje bajna, ali očigledno i na trulom zapadu, a bogme i istoku neštima sve kako mi mislimo. Ekonomska kriza i sve veća kontrola dovele su da se represivni organi okome na industriju noćnog života. Da počnu da regulišu i ovaj aspekt slobodnog vremena radno sposobnih ljudi. Tačno je da su specijalizirani, ovom slučaju techno/house klubovi počeli da zarađuje pare, ali da li im treba oteti, tj. da li potrebno ljude još više izmusti time što žele zaboraviti svakodnevicu. Država želi dio svog kolača od jedne tako jednostavne potrebe: da se čovjek otisne u noć i da sa drugim pripadnicima svoje vrste kroz muziku, ekstatično dotakne neuhvatljivo i onostrano... i da se ogrebe o snošku ako mu se te večeri posreći. To je drevni koncpet gdje je disko kugla zamjenila logorsku vatru. Tako da je jasan onaj moj glupi smijeh od prije, truli zapad i istok je bore za: Fight for Your Right to Party. Svjedoci smo da se u čitavoj Njemačkoj, posebno Berlin kao Techno Mecca (ili Rim ili Konstantinopolj ako vam je draže) digne na noge zato što tamo neka GEMA želi da oporezuje klubove jer puštaju muziku(?). Na dalekom istoku u Japanu uveden je Fueiho zakon koji se graniči sa srednjovjekovnim moralističkim zabranama.
Kompilacija Where Dancefloors Stand Still
je izdana u Japanu da bi skrenula pažnju šire zajednice na Fuehio zakon i na koji
način on ograničava ljudsku slobodu. No izbor kompilatora u ovom slučaju
predstavlja stav sam po sebi. Terre Thaemlitz aka Dj Sprinkles je renesansni
čovjek House muzike; dj, producent,
teoretičar, pisac, bloger, slikar, fotograf. Čovjek koji je ošamario svijet, time
što je razbio steretipni amalgman House Music = party music. Midtown 120 Blues je revolucionaran, interspektivni
House album jer je otvoreno pričao o
drugoj strani House-a, daleko od blistavih svjetala, ekstatične muzike,
razdraganih drag queen-ova, non stop zabave, New Yorku i Madonni. Za Dj Sprinklesa House je: izgubljeni
identitet, beskućništvo, spolne bolesti, alkoholizam i ovisnost o drogama,
društvena stigma i neprihvaćenost, operacije promjene pola, depresija i smrt...
sve to na 120bpm.
Ova umiksana kompilacija ne odskaće od drugih svojoj virtuoznom dj tehnikom, kao niti izborom ploča – ono što je izdvaja je iskrenost i želja za slobodom. Kad Dj Sprinkles objašnjava zašto je pobjegao iz Amerike zbog svoje transeksualnosti: „U SAD-u svi prirodno uzimaju slobodu i pravo da vam, demokratski kažu u lice da vas mrze i da bi se nasilno obračunali sa vama. U Japanu vas takođe mrze, ali zbog svojih konzervativnih stavova jednostavno ignorišu vašu pojavu ili se prave da vas ne vide. Nekako mi ta pozicija više odgovara.“ U toj izjavi možete samo da čujete iskrenost, bol i želju za slobodom. I upravo ova kompilacija je upravo to: House. It is what it is. Kompilacija je zaista opravdala svoju svrhu. Zašto ljudi muziciraju i slušaju House? Zato što su željni zabave, slobode, plesenja, željni hljeba od svoje muzike. Zašto Jazz, Blues, Funk, Hip Hop uticaji? Zato što je samo nastavak muzičke borbe za slobodu. Zašto poziva na ekstatičnost, zašto poziva na eskpizam? Zato što je potreban. I zato kad vam muškarac koji želi biti žena, sa čitav slojem šminke razgolićuje čitavu scenu i bussiness zasnovan snovima, obmanama i iluzijama o slobodi. Kad on/ona skida masku čitavom licemjernom društvu sa svoja dva gramofona, miksetom i koferom ploča... ova kompilacija dobija čistu desetku. Let there be House!!!
Playlista:
01. Braxton Holmes - 12 Inches Of Pleasure (Ron's Foreplay)
02. Alex Danilov - Deep S
03. Sound Mechanix - I Can't Forget
04. The Rhythm Slaves - The Light You Will See (Trentemoller's Deep Dub Mix)
05. Lectroluv - If We Try (Ambient Dub)
06. Manoo & François A - The Deep
07. Classic Man - Rapid Winds (75 MPH Mix)
08. Understars - Forestfunk I (No Damkkb Mix)
09. Gene Farris - Good Feeling
10. The Rude Awakening - The Dip (5AM Dipsco Mix)
11. MyMy - Everybody's Talkin' (Original Mix)
12. Choo-ables - Hard To Get (BT's Massive Groove)
13. Fingers Inc. - Never No More Lonely
14. Keys & Tronics Ensemble - Calypso Of House (Paradise Version)
"There must be a hundred records with voice-overs asking, "What is house?" The answer is always some greeting card bullshit about "life, love, happiness...." … House is not universal. House is hyper-specific … The contexts from which the deep house sound emerged are forgotten: sexual and gender crises, transgendered sex work, black market hormones, drug and alcohol addiction, loneliness, racism, HIV, ACT-UP, Tompkins Square Park, police brutality, queer-bashing, underpayment, unemployment and censorship—all at 120 beats per minute." - Dj Sprinkles - Midtown 120 Blues
Najčešća riječ današnjice je sloboda. U dijalektičkoj borbi uvijek nova stečena sloboda, bori se protiv nove neostvarene slobode, i tako u krug, u areni ljudske istorije taj fantom nam uvijek bježi. Svakom od nas je poznato da postoje društvene prepreke da izaberemo slobodno svoj život. Taj konflikt između društva i pojedinca ili grupe pojedinaca i čitavih pokreta je po nekim teoretičarima zapravo nosilac istorije i našeg napretka. Gledajući današnji svijet društvo postaje sve restriktivnije, samim tim se otvaraju novi frontovi za slobodu. No prije nego Vam objasnim o čemu riječ, i kakve veze ima sa ovom recenzijom, dozvolite mi da se nasmijem sopstvenoj situaciji. Borba za slobodu o kojoj je ovdje riječ praktički nije moguća na prostoru na kojem ja trenutno bivstvujem. Naši (gradski) Oci su nas davno bacili u mrak, i vid ovakve borbe kod nas je nemoguć iz više faktora. Ja ih neću navoditi – dovoljno je da se samo okrenete oko sebe, pogledate u svoj novčanik ili naslove dnevnih novina. Zato mi nemojte zamjeriti ovaj uvod i moj ironični smijeh. I zato neću govoriti o našim pohlepnim mitomanima i kontrolorima noćnog života. To ste osjetili na svojoj koži.
Rekao bih da situacija nije nigdje bajna, ali očigledno i na trulom zapadu, a bogme i istoku neštima sve kako mi mislimo. Ekonomska kriza i sve veća kontrola dovele su da se represivni organi okome na industriju noćnog života. Da počnu da regulišu i ovaj aspekt slobodnog vremena radno sposobnih ljudi. Tačno je da su specijalizirani, ovom slučaju techno/house klubovi počeli da zarađuje pare, ali da li im treba oteti, tj. da li potrebno ljude još više izmusti time što žele zaboraviti svakodnevicu. Država želi dio svog kolača od jedne tako jednostavne potrebe: da se čovjek otisne u noć i da sa drugim pripadnicima svoje vrste kroz muziku, ekstatično dotakne neuhvatljivo i onostrano... i da se ogrebe o snošku ako mu se te večeri posreći. To je drevni koncpet gdje je disko kugla zamjenila logorsku vatru. Tako da je jasan onaj moj glupi smijeh od prije, truli zapad i istok je bore za: Fight for Your Right to Party. Svjedoci smo da se u čitavoj Njemačkoj, posebno Berlin kao Techno Mecca (ili Rim ili Konstantinopolj ako vam je draže) digne na noge zato što tamo neka GEMA želi da oporezuje klubove jer puštaju muziku(?). Na dalekom istoku u Japanu uveden je Fueiho zakon koji se graniči sa srednjovjekovnim moralističkim zabranama.
Ova umiksana kompilacija ne odskaće od drugih svojoj virtuoznom dj tehnikom, kao niti izborom ploča – ono što je izdvaja je iskrenost i želja za slobodom. Kad Dj Sprinkles objašnjava zašto je pobjegao iz Amerike zbog svoje transeksualnosti: „U SAD-u svi prirodno uzimaju slobodu i pravo da vam, demokratski kažu u lice da vas mrze i da bi se nasilno obračunali sa vama. U Japanu vas takođe mrze, ali zbog svojih konzervativnih stavova jednostavno ignorišu vašu pojavu ili se prave da vas ne vide. Nekako mi ta pozicija više odgovara.“ U toj izjavi možete samo da čujete iskrenost, bol i želju za slobodom. I upravo ova kompilacija je upravo to: House. It is what it is. Kompilacija je zaista opravdala svoju svrhu. Zašto ljudi muziciraju i slušaju House? Zato što su željni zabave, slobode, plesenja, željni hljeba od svoje muzike. Zašto Jazz, Blues, Funk, Hip Hop uticaji? Zato što je samo nastavak muzičke borbe za slobodu. Zašto poziva na ekstatičnost, zašto poziva na eskpizam? Zato što je potreban. I zato kad vam muškarac koji želi biti žena, sa čitav slojem šminke razgolićuje čitavu scenu i bussiness zasnovan snovima, obmanama i iluzijama o slobodi. Kad on/ona skida masku čitavom licemjernom društvu sa svoja dva gramofona, miksetom i koferom ploča... ova kompilacija dobija čistu desetku. Let there be House!!!
Playlista:
01. Braxton Holmes - 12 Inches Of Pleasure (Ron's Foreplay)
02. Alex Danilov - Deep S
03. Sound Mechanix - I Can't Forget
04. The Rhythm Slaves - The Light You Will See (Trentemoller's Deep Dub Mix)
05. Lectroluv - If We Try (Ambient Dub)
06. Manoo & François A - The Deep
07. Classic Man - Rapid Winds (75 MPH Mix)
08. Understars - Forestfunk I (No Damkkb Mix)
09. Gene Farris - Good Feeling
10. The Rude Awakening - The Dip (5AM Dipsco Mix)
11. MyMy - Everybody's Talkin' (Original Mix)
12. Choo-ables - Hard To Get (BT's Massive Groove)
13. Fingers Inc. - Never No More Lonely
14. Keys & Tronics Ensemble - Calypso Of House (Paradise Version)
No comments:
Post a Comment