Četr drota debela - Demo (2013)

Jedan od razloga zašto sam pokrenuo ovaj blog je bio i taj što želim našim, banjalučkim muzičkim i ostalim umjetničkim sngama da pružim kakav takav medijski prostor. Ovdašnji mediji su zatrovani ljudi koji su ili etablirani ili su ... pa ne bih lajao zašto su zaslužili da budu u novinama ili televiziji. Ovaj tekst je napisala moja prijateljica Žaneta, pošto je ona ipak upučenija u punk/ska od mene + lijepo piše. Pa sam želio i njoj pobogu dati priliku da taj talenat pokaže. Hvala žaneta, a vi pročitajte šta ona ima da kaže o ovim mladim snagama. Jer je punk sirov, iskren i mlad... uvijek. Fur immer punk!!!
                                                                                                    
                                                                                                        Datzee

Uživate u punk muzici? Ska vam je antidepresiv?
Onda će te mnogo propustiti (i biti depresivni - prim. urednika), ako ne poslušate promo materijal mladog banjalučkog ska punk benda Četri drota debela (pored imena Debeli Precjednik jedno od omiljenih imena - prim. urednika) u cijem sastavu su: Aco, Duško, Filip, Neven, Banjac.
Momci koji obećavaju, šaljuci jasnu poruku da Banja Luka ima mnogo toga
da prikaže i pokaže kroz pozitivnu energiju, dobar zvuk i ogromnu
ljubav prema muzici.

Petorica mladića koji žele da daju doprinos banjalučkoj
sceni, ostavljajuci veliki ska trag u našim ušima, usudila su se jos jednom
pokazati da punk nije mrtav i time prikupili brojne simpatije
poštovaoca dobrog zvuka! Jedna od pjesama koja se nasla na promu albumu
je i ''Mile Ronhil'' koja govori o svjesnosti clanova prema politickom
rezimu.Iako mladi,ambiciozni i talentovani,prinudjeni su da se bore
protiv nepravde koje drzava nanosi mladim umjetnicima uzimajuci im
prostore za svirku, zatvarajuci vjezbaonice, prekidajuci svaki
kvalitetan muzicki dogadjaj racijom.Četri drota debela  ruse
predrasude, nadaju se boljem i rade ono sto vole.Svoj rad nazivaju
''šprdnjom'',a mi smo ipak sretni što ih imamo!

Na promo materijalu koji se slusa glasno i nikako drugacije se nalaze
4 pjesme koje možete prslušati na youtube-u (imate link direktan)
1.sanjam
2.pjansamska
3.mile ronhil
4. 4 drota debela

Recenzije: Alavux - Phutura

Sonic Warfare

Iako za neke ljude techno i electro sinonimi, dva muzička pravca, tačnije braća ipak imaju različit put. Stvorila ih je ista revolucija: pojeftinjenje, i dostupnost ritam mašina i synthova. Pa možemo tome dodati i druge sadržaje pop kulture kao što su SF knjige i filmovi. Nultna tačka za oba muzička pravca je bila ploča grupe Kraftwerk - Man Machine. No electro je negdje u tom periodu otišao na drugu stranu. Dj-evi su miksali Krafwerk sa hip hopom i time stvarali muziku za breakdance, za plesače. Tako da je prva offical electro ploča u istorji postala Africa Bambaataa and Soulsonic Force - Planet Rock. No taj electro funk zvuk je bio više povezan sa P Funkom i Hip-hopom, dok nisu se pojavili prvi singlovi Juan Atkinsonovog Model 500 projekta. Model 500 je promjenio Electro time što mu je pored preciznog mehaničkog funka i scientific melodija, dao futurističku crtu i pravio pjesme (da pjesme, vocodirane, ali ipak pjesme) o putovanju u svemir, i u budućnost. Time mu je  mu je podarena ideologija koja je propagirala "svijet koji dolazi". A  takav zvuk je mogao dolaziti samo iz jednog mjesta na planeti: Detroita!! Ne spominjem to bez veze jer je taj isti Detroit bio simbol tehnološkog napretka, a kasnije i simbol otpora radnika bez posla i obojenih manjina. Za generacije odrasle krajem 70-ih i 80-ih Electro je postao soundtrack otpora. I jedan od simbola tog otpora, zapravo njegov glavni ambasador tog razmišljanja i djelovanja, prepoznat na svim dijelovima planete: Underground Resistance. Za one koji ne znaju, UR je mitološka gerilska grupa/izdavačka kuća čiji je glavni cilj uništenje "programera" - tačnije major izdavačkih kuća i velikih korporacija. Njima možemo dodati i istomišljenike kao što su i podvodna bića pod imenom Drexciya i hardcore vizionari Aux88. Svi oni zajedno su vojska koja kroz futurističku estetiku se bori protiv bogatih i pohlepnih vladara naših malih života. 


 
No sintetičko sjeme, kao i sve zarazne ideje, nije se moglo zadržati samo na jednom mjestu. Nošeno vjetrom digitalizacije i nosačima zvuka pronašlo je plodno tlo na svim kontinentima, u svakoj glavi koja je željela da samostalno razmišlja, i da naučivši koristiti kompjutere i sekvencere kao oruđe (a bogme i oružje) da svoj doprinos borbi za slobodi. Jer ovdje više nije riječ o muzici i zabavi, Electro je modus operandi malog, porobljenog čovjeka u tehnološkom, strogo kontrolisanom i nadziranom svijetu. Sva sredstva kontrole pomoću kojih oni vladaju nama zasnovani su na posjedovanju znanja i elektronskih sistema, medija, i time nas drže u potpunoj kontroli. Najbolje ropstvo je ono kad ste uvjereni i ubjeđeni da ste slobodni.




Goran Alavuk, kodnog imena Alavux je jedan od cyber vojnika, virus u savršenom i šarenom technicolor svijetu demokratije i slobode. Njegova muzika, tačnije album Phutura je militantni sonični top. Ili ako baš želite, zvučna bojeva glava. Ovaj album take-no-prisoners. On vas čini ljutim, i to mu je cilj da vašu programiranu glavu i lažnu pozitivnu misao izshakuje, da vaša glava postane oružje za uništenje centara moći. Ovaj se album može usporediti recimo sa novijim Cisco The Advent Ferreira izdanjima.. samo je poprilično brutalnije, brže i bez kopromisa.  Alavuxova muzika vas na agresivan način inspiriše da pokažete srednji prst sistemu. I btw ako budete pravili neke mirne demonstacije, pustite ovaj cd i sigurno će ova muzika će izazvati terror i paniku vladajućim strukturama. Everything you hear can not be truth, everything you see is not for real!


Na ovom linku možete preslušati čitav album, i da se uvjerite u sve ono što sam vam napisao. Ako vam se muzika svidi, podržite umjetnika i kupite cd ili digitalnu formu albuma.

http://alavux808.bandcamp.com/album/phutura

Recenzije: Fabric 69: Sandwell District / Panorama Bar 05: Steffi (fabric records 2013) / (Ostgut Ton 2013)

Soundtrack za Techno hodočašće


Doba ekonomske krize, pad muzičke industrije, smrt nezavisnih izdavačkih kuća, nestanak materijalnog (čitaj: opipljivih) medija, kao i rastuća piraterija su zaista uticala i na elektronsku klubsku muziku. No tema ovog teksta neće biti sumorna dnevnoekonomska tema, ovdje će biti riječi o jednom posebnoj vrsti muzičkih izdanja - Dj mix kompilacija. Da bih recenzirao dve naslovne kompilacije dopustiću si da vam ispričam istorijat i razlog nastanka takvih  muzičkih izdanja. Fenomen dj mix kompilacija počinje u doba disco ere kada su budući dj proto starovi snimali, izdavali, dijelili i promovisali svoje uratke, snimljene na kasete, kao svojevrsne vizit karte, da bi se afirmisali i dobili gažu u nekom klubu ili radio stanici. Na promo mixevima dj je morao da pokaže svoje znanje muzike, sposobnost i tehniku miksanja, i svoju individualnost i specifičnost da se razlikuje od drugih. Samim tim bi se zatvarali u svoja četiri zida i vježbali, provjerali koja ploča ide na koju, i koju ploču pustiti u određenom dijelu večeri.



 

Kasnije kad su dj-eve stekli ime i afirmaciju ti opskurniji demoi, kao i snimci sa radio emisija su se širili među ljubiteljima putem snimanja sa kasete na kasetu ili direktno sa radio emisija (Internet!? Šta je to?)... i time su kvalitetni i srećni dj-ejevi stekli kultni status. Posebno među klincima koji nisu moglu da zbog godina posjećuju klubove. Da ne spominjem da su te kasete odigrale ulogu inspiracije i "udžbenika" za sve one koji su su željeli da postanu Dj-ejevi.




No kad su krajem 80-ih Techno/House (i ostali potpravci) prerasli marginalne granice i postali dio pop kulture, kao i društveni i kulturološki fenomeni velike izdavačke kuće i razni menadžeri (vječiti negativci) vidjeli u tome novac, dj mix kompilacije postaju proizvod. Proizvod koji reklamira brendirani super klub i dj-a rock zvijezdu. U to doba superklubova više nije bitno kakav je kvalitet muzike. Ono što je na njima bilo jesu radijski hitovi upakovani u dancefloor remix, kao i bezvrijedni klubski hitovi koji su se eto puštali i u "dizelaškim" i narodnjačkim klubovima i kafićima. Najbolje od svega što je ovaj trend donekle nestao, možemo zahvaliti svim onim ranije nabrojanim faktorima koji su uticali na muzičku industriju.. Novo vrijeme je došlo, ali o njemu ćemo u nastavku teksta.


Ono što čini kvalitetnog Dj-eja su sldeći aksiomi:


- Da zabavi publiku, koja je došla da se ispleše kao da ne postoji sutra, i da bi jedva čekala idući vikend da se vrati u svijet gdje ne postoje problemi, politika, rasizam, i sl. A između vikenda da ta ista publika priča o numerama koje je dj pustio, i da prepričava predhnodni vikend.
 
- Da Dj gleda, posmatra publiku, da ih "čita", da diše zajedno sa njima, i da zna šta im treba pustiti, i znati na kakvo muzičko putovanje ih odvesti te večeri. 


- Da pored numera koje razaraju plesni podijum, i starih provjevjerenih klasika, mora i da edukuje publiku novim pločama. Te nove ploče moraju biti opskurne, nepoznate i nove, da iznenadi plesače, pa čak i da ih iznenadi nekim drugim muzičkim pravcem da bi promjenio atmosferu.

- Da bude tehnički savršen, da poznaje alat kojim se služi, da poznaje zvučnike i princip rada soundsystema, i da ima minimum znanja iz elektrotehnike. I najvažnije da fanatično poznaje svaku traku koju posjeduje, da bude muzički erudita.

Iako još nisam doašo do recenzija, želio sam da ljudima objasnim otkud takav fanatizam prema djingu, fanatizam u usklađivanju tempa različitih stvari, usklađivati ih u isti takt i od tuđe muzike napraviti priču i putovanje, bez riječi. U tome je prednost Dj-a - on nije jukebox, on je umjetnik. Možda je nezahavlno poređenje, ali je osjećaj sličan kad svirate sa bendom pred publikom, i kad vas publika prihvati, tačnije osjete vibe i osjećaje koje ste vi odašiljali. Jel jasno barem malo???

No vratimo se recenzijima; dva najveća mjesta koji svaki Techno/House hodočasnik mora da posjeti su londonski fabric (namjerno malo f) i berlinski Berghain/Panorama Bar. Ova dva uberkluba su stekli kultni, tačnije vjerski fanatični status beskompromisnim muzičkim programima i line - upovima, ulaganjem u savršene soundsysteme - koji se specijalno prave da bi odgovarali akustici kluba. Baš zbog tih beskompromisnih stavova - za njih nema krize.


Cilj izdavanja njihovih mix kompilacija nije da se zgrne novac, ili da se izreklamira klub. Cilj je ja se predstavi novi zvuk i da se kompilatoru dozvoli da, odrešenih ruku slobodno kreiraju novu muziku. I baš zato njihove kompilacije predstavljaju zeitgeist Techna/House.


Fabric 69 : Sandwell District (fabric, 2013)

Sandwell District je mrtav kao izdavačak kuća/muzički projekat/kolektiv. SD u nastanku je počeo kao misteriozna izdvačka kuća, na omotima nije bilo ni imena izvođača, niti naziva pjesama. Ono što ih je izdvajalo je njihov vizuelni identitet: DIY post punk, negdje na granici sa ranim Mute izdanjima i omotima Throbbing Gristlea. Njihova muzika je ponovo u techno vratila industrijski, metalni bezkompromisni zvuk koji je uticao na pojavu novih snaga: Perc, Stroboscopic Artifacts, Ancient Methods.

No skrivanje identiteta nije dugo stajalo, i otkrilo se da iza SD-a stoje stari znanci: Karl  O'Conor (Regis - suvlasnik Downwards labela), Function, Female, Silent Servant, Rrose... i kad se pročitaju ova imena - nije ni čudo što je ta muzika bila brutalna. Fabric 69 je Sandwell Districtov swan song, posljednje zbogom, uz moto: bolje izgorjeti, nego lagano uvenuti. Raspali su se zbog umjetničkih neslaganja kao i zbog tipičnog egoističnog rock'n'roll života (tuče na aerodromu i u sred press konferencija). Ali su nam ovim mixom ostavili kako ostati dosljedan sebi, kako ne morate zavisiti niodkoga i da se posvetitite upotpunosti sopstvenoj ideologiji i DIY estetici.

Još nešto Mix je namjerno snimljen u Abletonu sa dosta edita starih traka, novih numera koje bukvalno plove i nadopunjuju jedna drugu. Mogu samo zamisliti kako bih ovaj mix zvučao u fabric-ovoj room 1, na najboljem zvučnom sistemu na svijetu. Dragi Sandwell District - zbogom i hvala. techno do koske.




playlista:

1. Silent Servant - A Path Eternal
2. Function - Voiceprint (Loop/Edit) 
3. VCMG - Spock (Regis Remix) (Loop/Edit)
4. Boyd Rice / Frank Tovey - Extraction 7
5. Raime - Exist In The Repeat Of Practice 
6. Ike Yard - Loss (Regis Version)
7. Vatican Shadow - Church Of All Images (Regis Version)
8. Fiedel - Andreas (Bonus Beats) 
9. Cub - CU2 (UST Funk Mix) 
10. Mary Velo - Detune
11. JPLS - Basis 
12. Rrose - Wedge 
13. O - "Syvays"
14. Rrose - Wedge 
15. Function - Modifier 
16. Carl Craig - Darkness 
17. Markus Suckut - Hunt 
18. Samuel Kerridge - Waiting For Love Part 1 
19. Untold - Motion The Dance
20. Surgeon - As You Breathe Here Now
21. Mark Ernestus - Mark Ernestus Meets BBC 
22. Plastikman - Plasticine 
23. Trevino - Uptight 
24. VCMG - Spock (Regis Remix)
25. Planetary Assault Systems - Flat Tire
26. Factory Floor - 16-2-16-9-20-1-14-9-7 
27. James Ruskin - Into A Circle 
28. SS/S - Sicario de Dios: Siglo 2 
29. Laurent Garnier - At Night 
30. Function - Voiceprint (Reprise)

 Steffi: Panorama Bar 05 (Ostgut Ton,  2013)

Panorama je drugi floor, na spratu, u Berghainu, sa svojim residentima i posebnim muzičkim programom. Ono što ga je proslavilo su legende i mitove, o razuzdanom sexu, bestidnom konzumiranju droga, kao i ispijanje alkohola u potocima. Nije ni čudo što na ulazu u Berghain imate ogromnu tablu na kojoj piše na šest jezika: ZABRANJENO FOTOGRAFISANJE. A sve se pravda da ovdje ljudi dolaze da zaborave vanjski svijet. Da biste shvatili kakav je to klub morate znati da zabave počinju u subotu a završavaju negdje oko ponedeljka poslijepodne. I da bi zadovoljile zahtjevima inteligentne muzičku klijentelu Berghain je predviđen za no-compromise techno, dok je Panne (naziv u lokalnom slengu) rezervisan za Deep House, jackin' Chicago, Detroit Techno i Disco.



U petom izdanju Panorama bar mix kompilacije izbor je pao na resident dj-eja (tačnije dj-icu) Steffi, holanđanku sa dugogodišnjim berlinskim stažom.U ovoj kompilaciji Steffi nas vodi kroz mračne i melaholične deep techno vode (obratiti pažnju na traku Fred P - Project 5), da bi nas, vjerovatno simulirajući  atmosferu u Panorama Baru, kad sunce uđe kroz ogromne prozore, da nas uvede u uplifting  funky house - koji mami osmjehe na lice. Pisac ovih redova je zamišljao kako bi ovakav programing večeri volio slušati 7 - 8 sati. Dugo puštanje dark and deep ploča, da bi negdje zadnja dva sata slušao veseli house.






playlista:01. Palisade – 18:30
02. Endian – Doze
03. Big Strick – Hayday
04. Chris Mitchell – Lonely Nights
05. BLM – The Nest
06. Fred P – Project 05
07. Naoki Shinohara – Timeless
08. Juju & Jordash – A Stab In The Dark
09. John Barera & Will Martin – Reality
10. DJ Fett Burger – Disco Tre
11. Juergen Junker – Post Reunion
12. Steffi – DB011
13. Dexter – Jawada
14. DJ Skull – Don't Stop The Beat
15. Obsolete Music Technology – Latency
16. Trevino – Juan Two Five












Da zaključimo: oba su mixa tehnički savršena, kao i izbor traka i tajmingovanje kada pustiti koju traku. Sandwell District nas laganim bpm-om voza pasivno agresivno, kroz kling-klnag-klong industrijske zvukove, da bi nas odveo u 4am peak-hour techno. Steffi radi suprotno kroz mrkli mrak dugo drži dve ploče da zadržavajući klaustrofobičnu atmosferu, da bi nas obradovala, i spremila da svi zajedno pozdravimo sunce koje je izašlo samo za nas, a onda možemo komotno nastaviti dekadentno divljati minimum 24 sata.

Ako neko traži dobre oficijalne kompilacije neće pogriješiti ni kod jedne. Ako neko mlađi želi da se posveti dj-ingu, a ne da bude fudbaler, ove kompilacije će ga naučiti kako da miksa i da nauči kako da programira svoj nastup.

U moru besplatnih podcastovai live snimaka na soundcloudima ili mixcloudima, ove kompilacije su svjetionici čiste umjetnosti, počevši od muzike, do omota. No najvažnije je što za vrijeme slušanja ovih kompilacija poželite da ste sa hrpom razularenih plesačica i plesača, koji doživljavaju katarzu negdje oko 7h - 8h ujutro!!! Ako niste u mogućnosti, okrenite par brojeva telefona i pozovite prijatelje, i napravite najbolju zabavu na svijetu.